Bijela ma?ka

Henry je stao dublje disati na svježem, ledenom zraku koji mu je bio mnogo miliji od onoga toplog i suviše namirisanog u salonu gospo?e de Rambuges. Bilo mu je drago što se riješio svih tih ma?aka u ?iji je krug gospodarica ku?e dobro pristajala. Tko je bila ta žena uznemiravaju?eg izgleda? Terneuilevi ?e to možda znati. U svakom slu?aju ona mu se nije svi?ala. Naravno bila je lijepa, ?ak i više od toga. Bila je veoma zavodljiva. No on nije bio od onih koje bi sirene mogle zavesti. Trebalo je mnogo više od toga da bi se osvojilo njegovo žarko i ponosno srce koje još nikada nije nikome pripadalo, a otklanjalo je površne radosti s kojima su se neki oko njega zadovoljavali.