Košuta

„U toku XVIII stolje?a Wittengratzove, plemi?ku obitelj iz Austrije, stali su proganjati Habsburgovci, odri?u?i im vlast što im je pripadala od davnih vremena. Alois, tadašnji vladaju?i princ, odupirao se kako je dugo mogao. No pravo ja?ega je nadvladalo, pa je napustio Austriju i naselio se u Rusiji na ogromnom posjedu svoje žene, jedine nasljednice stare, plemi?ke obitelji iz Litve. Car, ?ijom se ro?akinjom oženio njegov najstariji sin dao je obitelji sva ona prava koja je imala u Austriji. Alois i njegovi nasljednici postali su zapovjednici konji?kog puka, a dobili su i druge ?asti. Zajedno s bogatstvom kojim su raspolagali, oni su postali zaista mo?ni. Od tog vremena Wittengratzovi postali su odani podanici Rusije. Povezani ženidbama sa carskom obitelji, oni su u mnogim ratovima zapovijedali ruskim trupama. Bili su hrabri, voljeli su pustolovine i nisu štedjeli svoju krv. Onaj koji je danas bio jedini nasljednik te stare plemi?ke obitelji, bio je dostojan svojih predaka. Prije nekoliko godina, za vrijeme jedne ekspedicije u Turkestan, on je iako mlad, pokazao izvanredne vojni?ke sposobnosti i hladnokrvnost što je odlika svih pravih zapovjednika. Car ga je tom prilikom odlikovao ordenom Svetoga Jurja i povjerio mu zapovjedništvo nad konji?kom gardom...“